Rukovođeni olimpijskim pravilom da ne treba ratovati, čak ni
saopštenjima, u vrijeme igara, uzdržali smo se od komentara nekih
pojava, koje prosto bodu oči. Po načinu na koji su crnogorski elektronski
i štampani mediji izvještavali sa 54.-ih MOSI, održanih u Pljevljima
od 5. do 9. jula, prije bi se reklo da su igre održane u Tunguziji. Naime
dan nakon otvaranja igara sa preko 2400 učesnika iz 32 grada, ni jedne
dnevne novine u Crnoj Gori nisu registrovale pomenuti događaj.
Činjenica da Ministarstvo sporta nije dalo ni žute banke za
finansiranje igara i da ministar Janović nije prisustvovao svečanom
otvaranju, najbolje govori o odnosu crnogorskog režima prema sjeveru
Crne Gore, i samoj ideji međuopštinskih igara. Naime u vrijeme
Jugoslavije i postojanja Međurepubličke zajednice za kulturno-
prosvjetnu djelatnost, čije je sjedište bilo u Pljevljima, a formirale je
opštine koje se danas takmiče na MOSI igrama, važio je politički i
kulturni princip „TROMEĐA BEZ MEĐA“. To je ono što ne odgovara
aktuelnom režimu, koji bi najradije ukinuo MOSI igre i ogradio sjever
Crne Gore od Srbije.
Tako se u centru ceremonije otvaranja MOSI, u odsustvu aktuelnog
ministra sporta, nezasluženo našao NATO ministar vojske Crne Gore
gospodin Predrag Bošković, inače naše gore, davno požućeli list. To je
čovjek koji se „proslavio“ izjavom da je vojska Crne Gore, sa svih 500
vojnika i 1500 podoficira i oficira, spremna da, ako to zatraži NATO,
ratuje protiv Srba na Kosovu i Metohiji. Zahvaljujući osobini da
kameleonski mijenja svoja politička uvjerenja, od nosioca prstena samonogramom Svetoga Save, preko pet različitih ministarstava, i to
isključivo u vladama Mila Đukanovića, stigao je do ministra vojnog
spremnog da ratuje protiv naroda Svetog Save.
Sam ceremonijal otvaranja obilježen je nekim neoprostivim
greškama, ali ćemo zbog nedostatka prostora skrenuti pažnju samo na
neke. Oficijelni spiker je prilikom svečanog defilea učesnika igara
saopštio podatak da je u vrijeme Kraljevine Crne Gore otvorena
Gimnazija u Pljevljima, što bi podrazumijevalo i presudnu ulogu u
otvaranju Srpske gimnazije, kako se zvala 1901. godine kada je počela sa
radom. I pljevaljski vrapci znaju da je Srpsku gimnaziju u Pljevljima
otvorila i finansirala vlada Srbije.
Naglašavajući ulogu pojedinih porodica u razvoju sporta u
Pljevljima, spiker je pomenuo samo tri porodice, valjda rukovodeći se
pripadnošću DPS-u, kao najvažnijim kriterijumom. Ne sporeći njihovu
ulogu ne možemo, a da ne istaknemo pojedine sportske porodice čija je
uloga i značaj u razvoju pljevaljskog sporta, pa i samih MOSI
nezaobilazna. Braća Predrag i Nenad Peruničić igrali su rukomet za
Rudar, Partizan, Crvenu Zvezdu, reprezentaciju Jugoslavije i najveće
timove u Evropi. Nenad je proglašen za najboljeg rukometaša svijeta kada
je sa njemačkim Kilom osvojio Kup šampiona Evrope.
Porodica Dragašević dala je plejadu sportista: atletičare Slavka,
Dimitrija-Dika i Labuda-Lalana, fudbalere Konstantina-Kola, Mila i
Zdravka, atletičarku i košarkašicu Nadu i košarkašicu Miru. Svi su
bili učesnici MOSI igara, a Slavko reprezentativac Jugoslavije,
višestruki prvak i rekorder na 100, 200 i 4×100 m (štafeta) u dresu
Zvezde i Partizana, učesnik brojnih svjetskih i evropskih takmičenja.
Porodicu Nuhanović proslavili su brojni sportisti: Remzo,
najbolji fudbaler „Jakića“ i najsvestraniji sportista Pljevalja u svoje
vrijeme, jer je igrao i košarku i rukomet, a bavio se i gimnastikom.
Košarku su igrali Hazbo, Zarka i Šehrija-Saša.
I na kraju grijeh bi bio ne pomenuti brojne sportiste iz porodice
Damjanović: Mile rukometaš Rudara iz slavne generacije koja je igrala u
Prvoj ligi Jugoslavije, Jovan-Joja fudbaler Rudara i Sutjeske, igrao u
Prvoj i Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije, Dragan fudbaler Rudara i Bosne,Novak-Noca košarkaš i atletičar, prvak Crne Gore i MOSI u skoku u
dalj, 15 puta učestvovao na MOSI igrama, Mira gimnastičarka.
I kao šlag na tortu bio je sam čin proglašenja igara otvorenim, jer
je nezabilježeno da predsjednik Opštine pozdravlja učesnike, a
predsjednik Skupštine proglašava igre otvorenim. No ne treba se
ničemu čuditi, kad politika uplete svoje prste. „Dame i gospode“ vidimo
se u Priboju na 55.-im MOSI u julu 2018. godine.