Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Kažu da je um ljudski konačan, a da za glupost ne postoje granice. Čak i da se prije nije vjerovalo u tačnost ove teze, sada bi vlast crnogorska opovrgla svaku sumnju. Virus kolektivne amnezije počeo je još sredinom devedesetih, da se prenosi sa Šefa na ostale saradnike. Upućeni kažu, da su to valjda posledice ratnih strahota. Onog čuvenog „Rata za mir“, posle kog su, preko noći, prestali da budu ono što su do tada bili i ono što su im bili preci.
Javnost je dugo vjerovala da nisu baš svi članovi DPS-a „pozitivni“ na virus zaboravljanja vjere, porijekla i istorije. Mnogi su pominjali izvjesnog Duška Markovića, nadajući se da je dugogodišnjim radom u službama bezbjednosti, stekao kakav takav imunitet. Da mu ta pošast još uvijek nije prešla od Šefa i ostalih „oboljelih“ drugova.
Ali, pokazalo se upravo suprotno. Da Duško Marković, ne samo da nema „neophodna antitijela“, nego da svaki dan teži da postane „pozitivniji“ od svih ostalih pa i od samog Šefa. Poslednjim tekstom u Pobjedi, koji je posvetio slavnom Trinaestom julu, Duško je težeći da prevaziđe Njega, uspio da nadmaši čak i samoga sebe! Jasno i glasno, premijer Montenegra u, zamislite, autorskom tekstu, stavlja znak jednakosti između fašizma i Svetosavlja! Nema, dakle, sumnje čije su riječi niti da su mu novinari „istrgli iz konteksta“, odnosno pogrešno ga interpretirali. Čovjek je autor i ponosi se time. Mora se priznati, ni njemu nije lako. Biti cijelog života u svemu „drugi“, gorak je osjećaj! Dvojka, rekli bi mladi u žargonu.
Antifašizam je po Dušku, dakle, sve ono što nije Svetosavlje. Šta je po istom autoru onda fašizam, nije teško zaključiti. Bez konačnog obračuna sa Srpskom pravoslavnom crkvom i sa Svetim Savom, mnogima u Montenegru, izgleda nema lijeka. I svi tragovi vode ka toj „pećini“, nema sumnje. No, od naslednika i promotera ideologije Sekule Drljevića ne treba ni očekivati drugačije promišljanje i djelanje.
Premijeru Markoviću, iako si dvojka, morao bi da znaš, da je antifašizam, između ostalog i kada:
– sve crkve, vjerske zajednice i narodi imaju ista prava,
– predsjednik države plaća porez,
– i pljevaljski ugostitelji imaju ista prava kao podgorički, cetinjski ili budvanski,
– kada se ne kradu izbori i kupuju ljudske duše,
– kada se sudi pošteno svima, makar se zvali Svetozar, Migo, Duško ili Milo
– kada se ne uzima 18.000 evra od radnika gradske čistoće za potrebe izborne kampanje DPS-a,
– kada se napravi put za Bobovo, a ne kada se laže da će se napraviti, pred svake izbore,
– kada se istinski vodi računa o životima i zdravlju građana Pljevalja, a ne samo kroz lažna predizborna obećanja,
– kada se umjesto kačenja državne zastave na dimnjak najvećeg zagađivača u Evropi, konačno izgradi drugi blok Termoelektrane Pljevlja,
– kada se postavi pitanje odgovornosti lokalne vlasti u Pljevljima, za bačenih „tričavih“ šest miliona u postrojenje za otpadne vode, koje ne radi i ko zna da li će ikada raditi,
– kada smogneš snage, iako si mali, da osudiš Erdogana zbog Svete Sofije,
– kada država ne progoni crkvu koja ju je stvorila, njeno sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod.
Sve ovo i mnogo toga još, jeste antifašizam, na čijim temeljima i stubovima mora počivati Crna Gora. Ne bude li nam Svetosavlje jedan od kamenova temeljaca i ubuduće, dobra neće i ne može biti.
NE DAMO SVEŠTENIKE I SVETINJE!
Pljevlja,
POKRET ZA PLJEVLJA
26.07.2020.
