Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Nema nikakve sumnje, da je onaj, ko je smislio ideju državnog udara na dan izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016 godine, zaslužio Nobelovu nagradu za čuvanje vlasti.Ideja je genijalna ,jer se jednim metkom postižu tri cilja.Prvi i najvažniji je, da se u atmosferi režiranog državnog udara, pod firmom spašavanja države najlakše odbrani vlast.Drugi cilj po važnosti je predstavljanje Crne Gore kao žrtve međunarodne srpsko-ruske zavjere, a u ovom trenutku nema boljeg kalauza za otvaranje hitnog postupka za prijem Crne Gore u NATO alijansu.I treći razlog, možda i najznačajniji sa aspekta projektovane dugovječnosti DPS vlasti, je razbijanje Demokratskog fronta preko podizanja lažnih optužnica i suđenja njegovim liderima Mandiću i Kneževiću.Ako im to pođe za rukom mogu ladno vladati još trideset godina i oboriti rekord kralja Nikole.
Međutim, uvijek ima neko „ali koje curu kvari“.To „ali“ se pojavilo i ovoga puta.Ideja državnog udara je bila genijalno zamišljena, ali je amaterski realizovana.Dok u drugim državama na čelu dršavnog udara stoje generali, ili u najmanju ruku neka pukovnička hunta, ovdje je državni udar pokušan sa grupom zanatlija i penzionera, a sve u organizaciji čovjeka koji je prije pet godina pravosnažno osuđen na 21-u godinu zatvora zbog ubistva i krađe u Hrvatskoj.Tako smo došli u nevjerovatnu situaciju da sudbina jednog diktatorskog režima, prijem Crne Gore u NATO i budućnost Demokratskog fronta zavise od riječi zaštićenog svjedoka ubice. Da nije malo mnogo „oj vovodo Sinđeliću i serdare Katniću“.
I dok čekamo taj sudnji dan za Crnu Goru, čija sudbina i budućnost zavise od poštenja i riječi pravosnažno osuđenog kriminalca i ubice, i u Pljevljima se po ko zna koji put pokazuje da riječ, privatna ili javna može da posiječe gore od noža.Tako nam je predsjednik opštine nepravosnažno osuđen, zato što je partijskom drugu prijetio da će ga „ubiti ko zeca“.Naš prijateljski savjet predsjedniku opštine je da plati kaznu i ne žali se.Tako će i sebe i opštinu pošteđeti novog blamiranja.
Na drugoj strani, televizija Pljevlja je primjer kako javna riječ može debelo da košta zaposlene ni krive ni dužne.Naime zaposleni u televiziji Pljevlja već tri mjeseca ne primaju platu, samo zato što je neko od zaposlenih dostavio društvenim mrežama, već čuveni, snimak ljuljanja na klackalici u Vodicama predsjednika opštine i njegovog tadašnjeg potpredsjednika.Mada nam nije jasno šta ima u tome loše što se taj snimak pojavio na društvenim mrežama.Možda se predsjednik plaši simbolike klackalice, na kojoj si čas gore, čas dolje.Uostalom, sudbina, njegovog tadašnjeg potpredsjednika najbolji je dokaz za to. Ako se zna da predsjednikovim koalicionim partnerima ne odgovara što je televizija Pljevlja i dalje jedna od rijetkih oaza ćirilice, eto dovoljnog razloga da se zaposleni u televiziji Pljevlja kažnjavaju neprimanjem plata, kako bi se doveli poznaniju prava i obaveza.
A obaveza je da pređu na latinicu i otkriju „izdajnika“ u svojim redovima.O tempora o mores.
Sloboda za Mihaila Čađenovića.
Pljevlja 13.04.2017. POKRET ZA PLJEVLJA
