Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Davno je rečeno „ko predugo vedri i oblači, na kraju mu se um pomrači“. Samo tako se može objasniti, dakle pomračenjem uma, nastup Mila Đukanovića na vanrednom kongresu DPS-a. Bez imalo stida i srama izgovorio je najbezobrazniju optužbu na račun srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve ( SPC): „Navodno, Srbi u regionu su ugroženi pa im treba zaštita Srbije. Kojom ta država, ustvari, ugrožava suverenitet svojih susjeda. Ovog puta na politički teren u Crnoj Gori brutalno je uvedena i SPC. Kao dokazano najopakiji instrument velikosrpskog nacionalizma, podstrekač, jatak i advokat najmonstruoznijeg genocida u Evropi novog doba“.
Kao tipičan konvertit i bivši Srbin zaboravio je Jasenovac i Nezavisnu državu Hrvatsku, u čijim logorima je na svirep način umoreno skoro 75 000 djece. Zaboravio je „Oluju“ i progon 250 000 Srba iz Hrvatske, odnosno Republike Srpske Krajine. Nije čudo što kao Dukljanin nije znao da tumači zemaljke prilike u Crnoj Gori, nego je prenebregao i upozorenja, koja su stizala sa, njemu tako omiljenog Zapada. Kvalifikacija Milove vlasti kao „hibridnog režima“ kako je označio Fridom Haus i Crne Gore „zarobljenom državom“, kako je okarakterisana od strane Evropske komisije, bili bi dovoljna opomena svakom zdravo razumnom političaru, da mijenja svoju politiku.
Umjesto toga Đukanović je na prethodnom Kongresu DPS-a odlučio da pravi partijsku crkvu, i tako je udario na Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog, Njegoša i Marka Miljanova. A onaj ko udari na jevanđeliste Crne Gore ne može se nadati ničemu dobrom. A njegov predsjednik Vlade Duško Marković, čovjek, čiju su političku karijeru omeđili jedan radijator, koji je ponio iz Mojkovca, i jedna žičara namijenjena Žabljaku, koju je planirao da nosi u Mojkovac, izjednači ravnoapostolnog svetitelja Savu i svetosavlje sa nacističkom ideologijom. Kao rezultat tog napada na crkvu desile su se litije, koje su i bukvalno predstavljale borbu za opstanak pravoslavnog naroda u Crnoj Gori. Priča je završena onako kako se jedino mogla i završiti pobjedom vjerujućeg naroda.
I umjesto da izvuče pouke iz doživljenog poraza, da istinski reformiše partiju i nađe naslednika kome će savjetovati da miri Crnu Goru, da ne širi omraze, odlučio se da nastavi svoj put bez povratka. Predstojeći izbori u Nikšiću najbolje će mu pokazati da je na krivom putu. A nama ostaje, da u ove blage dane oko Savina dana, još jednom prizovemo svetitelja: „Da živimo svi i slozi, Sveti Savo ti pomozi“.
POKRET ZA PLJEVLJA
