Zašto je Milo Đukanović pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora? Odgovori su jednostavni i logični. Prvi razlog je, što je opozicija pogrešno protumačila kasno objavljivanje predsjedničke kandidature Mila Đukanovića kao slabost DPS-a, a radilo se o klasičnoj obmani. Jer, onom, ko redovno zloupotrebljava državne resurse i institucije sistema sasvim je dovoljno tri nedelje kampanje da obezbijedi pobjedu u prvom krugu. Već tradicionalno nejedinstvo i nesloga opozicije dali su značajan doprinos njenom ubjedljivom porazu. I na kraju, činjenica da Đukanović mora da pobijedi, jer bi gubitak izbora značio i gubitak slobode. Isti način i metode, kojima je prvi put došao na vlast, sila države, plus kriminal i korupcija, u privatnoj državi, su prirodno stanje i metod čuvanja vlasti.
Poseban problem je pitanje, zašto je zapad (preciznije Amerika) podržala kandidaturu Mila Đukanovića, iako je opozicija u većini bila uvjerena, da se to neće desiti. I u ovom slučaju odgovor je jednostavan. Milo Đukanović nije potpuno završio projekat formiranja NATO države Crne Gore. Sve dok iz Crne Gore ne protjera Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno Mitropoliju crnogorsko primorsku, kao njen najjači stub, zapadni stratezi to vrlo dobro znaju, ništa nije gotovo. Zato ni jednog trenutka, bez obzira o kojim izborima se radilo, ovu činjenicu ne treba smetnuti sa uma. Borba protiv kriminala i korupcije, borba za vladavinu prava, je u redu, ali zar postoji veći kriminal od progona čitavog jednog naroda, njegove crkve, jezika i pisma.
Nema nikakve sumnje da bi jedna opoziciona izborna lista bila dobitna kombinacija u Pljevljima. Činjenica je, da je, u trenutku dok pišemo ovaj tekst, Demokratska Crna Gora već predala svoju odborničku listu, prije, makar pokušaja dogovora o jedinstvenom opozicionom nastupu. No, možda je i bolje tako. Davno je rečeno da je bolji dobar razvod nego loš brak. Otprilike, tako je i u politici. Bolje je ići u dvije kolone, ako je to garancija veće mobilizacije biračkog tijela i veće izlaznosti glasača. Međutim, sam podatak da je Milo Đukanović izgubio predsjedničke izbore u svim opštinama u kojima opozicija ima vlast, sam po sebi opominje i izaziva žal što se nije ništa naučilo iz prethodnih lokalnih izbora, kada samo, zahvaljujući vlastohlepnim pojedincima, takođe išli sa dvije liste i izgubili lokalnu vlast. Ali, vjerovatno je tako moralo biti kad su ovoga puta u predlaganju jedne liste najglasniji bili oni, koji su prošli put insistirali na dvjema listama, i nikad se zbog toga nisu javno pokajali i izvinili građanima Pljevalja.
Na kraju da se vratimo na vječito pitanje ravnopravnih uslova i pravednih pravila. I za ove izbore, niti su stvoreni ravnopravni uslovi, niti su pravila pravedna. Poseban doprinos tome je dao predsjednik Opštine, koji do ovog trenutka nije uplatio ni centa Pokretu za Pljevlja u 2018.godini. Vjerovatno ni ostalim strankama koje imaju odbornike u Skupštini opštine Pljevlja. A treba četiri mjeseca platiti kiriju za kancelariju stranke, obezbijediti platu za zaposlenog u kancelariji, platiti struju, vodu, internet, grijanje i ostale dažbine. To je posebno problem kod lokalne stranke kao što je Pokret za Pljevlja, koji nema centralu u Podgorici, pa samim tim ni mogućnost finansiranja sa te strane. Ali, šta se to njega tiče, kad je njegov prevashodni zadatak davljenje opozicije, diskriminacija srpskog naroda i prije svega predizborno zapošljavanje članova DPS-a, Bošnjačke stranke i Socijaldemokrata Ivana Brajovića.
Da to ne mora da bude tako, makar u dijelu uplaćivanja pri nadležnosti opozicionim strankama, postoji jedan primjer, gotovo, za ne vjerovati. Svojevremeno, dok je bio gradonačelnik Podgorice, gospodin Mugoša, svaki put kad bi dao nalog za isplatu plata zaposlenim u gradskim službama, potpisao bi i nalog za isplatu novca opozicinim strankama, koje su imale odbornike u Skupštini grada.
Na kraju, ne ostaje nam ništa drugo nego da se pouzdamo u se, u svoje kljuse i u braću Ruse, kao što smo to vjekovima činili, i da pobijedimo 27.maja.
Pljevlja, 25.04.2018
POKRET ZA PLJEVLJA