nedelja , 2 oktobra 2022
Početna / Vijesti / Ekonomija / PUTEVIMA CRNOGORSKE STEČAJNE MAFIJE POD VOĐSTVOM BIVŠEG PREDSJEDNIKA PRIVREDNOG SUDA

PUTEVIMA CRNOGORSKE STEČAJNE MAFIJE POD VOĐSTVOM BIVŠEG PREDSJEDNIKA PRIVREDNOG SUDA

Stečaj – recept za brzo bogaćenje

Specijalno državno tužilaštvo utvrdilo da navodna kriminalna organizacija Blaža Jovanića ni u jednom od stečajnih postupaka nije formirala odbor povjerilaca koji je “kontrolni organ “za nadzor stečajnih upravnika.

Privredni sud nema evidenciju podataka o tome ko su stečajni upravnici kojima su dodjeljivani pojedinačni predmeti i koliko im je novca isplaćeno po tom osnovu.

Privremeni stečajni upravnik bjelopoljske fabrike za proizvodnju vode “Bjelasica Rada” Saša Zejak po prethodnom dogovoru dostavio je stečajnom sudiji Blažu Jovaniću finansijski izvještaj o položaju ove fabrike koji je urađen za sedam dana kako bi stvorio uslove za donošenje rješenja o njenom bankrotstvu 24. maja 2017. godine.

Za ovaj posao Jovanić, suprotno Zakonu o sudskim vještacima, isplatio je Zejaku naknadu od 14.000 eura, a potom za stečajnog upravnika fabrike imenuje svog vjenčanog kuma Sretena Mrvaljevića koji je 30. juna 2017. godine konstatovao, suprotno Zakonu o stečaju, da ne postoje uslovi da se formira odbor povjerilaca za fabriku. Jovanić, suprotno zakonima o stečaju i parničnom postupku, prije zaključenja stečaja i bez dokumentovnaih troškova avansno za ovaj posao je uplatio Mrvaljeviću 44.042,71 euro koje je on uplatio na račun članova Jovanićeve kriminalne organizacije. Uz to, bivši predsjednik Privrednog suda nezakonito uplaćuje sa računa “Bjelasice Rade” 112.760,64 eura na račun firme “Securitas Montenegro” iako za te troškove nema dokaza da su opravdani i da su nastali.

Ove tvrdnje navodi Specijalno državno tužilaštvo (SDT) u naredbi o sprovođenju istrage u koju imamo uvid, a koju je SDT pokrenulo protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, Saše Zejaka, Snežane JovićSanje LješkovićRanka Radinovića, Sretena Mrvaljevića, Pavića GlobarevićaStane ČelebićDarka PerovićaOmera MarkišićaDejana GolubovićaVladana NikolićaDanijele Laković i pravnih lica “Titan security”, “Securitas Montenegro”, “Top force system” i “Ogimar MNE”. Oni su uhapšeni 9. maja.

Hapšenje Jovanića za upućene u dešavanja u sudstvu nije iznenađenje, iako je on sam tvrdio da stvari u Privrednom sudu funkcionišu na potpuno zakonit način.

”U Crnoj Gori nema stečajne mafije, ali ima neprofesionalnih i nedovoljno stručnih stečajnih upravnika. Odgovorno tvrdim da stečajne mafije nema i da između stečajnih sudija i stečajnih upravnika postoji krajnje principijelan i profesionalan odnos uređen u skladu sa zakonskim normama. Doduše, imamo ipak pojedine stečajne upravnike koji svojom neprofesionalnošću i nedovoljnom stručnošću ne mogu ostvariti osnovne principe i standarde koje traži jedan kompleksan stečajni postupak u smislu odredbi Zakona o stečaju, i u tom pravcu i insistiram na njihovoj daljoj edukaciji i usavršavanju”, izjavio je Jovanić početkom januara 2017. godine, odnosno, šest mjeseci prije nego je sa Zejakom i Mrvaljevićem, prema navodima tužilaštva, pravio dogovor kako da izvuku novac iz bjelopoljske fabrike.

Daleko od očiju povjerilaca

SDT sumnjiči Jovanića da je 2015. godine formirao kriminalnu organizaciju među kojima su stečajni upravnici, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje, sa ciljem da, koristeći funkciju predsjednika Privrednog suda i sudijsku funkciju, nezakonitim uvećanjem troškova stečajnog postupka pribavlja protivpravnu imovinsku korist. Na teret im se stavlja da su oštetili 10 kompanija za oko 661,5 hiljada eura. “Bjelasica Rada” je jedna od tih kompanija.

SDT je konstatovalo da je cilj kriminalne organizacije koju je formirao Jovanić bio da kroz sprovođenje stečajnog postupka pribave sebi i kriminalnoj organizaciji što veću protivpravnu imovinsku korist.

Tužilaštvo u slučajevima za 10 kompanija koje je obuhvatilo naredbom ukazuje da u svakom od tih stečajnih postupaka nije urađen popis imovine stečajnog dužnika, njegovih eventualnih potraživana i dugovanja prema trećim licima.

”Stečajni postupci se obično pokreću na osnovu minornih potraživanja povjerilaca, a zatim vode suprotno članu 156, stav 1 Zakona o stečaju čak i po utvrđenju činjenice da stečajni dužnik ima samo jednog povjerioca. Ni u jednom od stečajnih postupaka nije formiran odbor povjerilaca, o čemu u spisima predmeta ili nema traga ili je pak uprkos prisustvu više od tri povjerioca paušalno konstatovano da za to nijesu ispunjeni uslovi. Ovo iz razloga jer je odbor poverilaca u stečajnom postupku “kontrolni organ” koji bi nadzirao rad stečajnog upravnika i u vezi sa tim nakon eventualno utvrđenih nepravilnosti podnosio prigovore stečajnom sudiji. U svim stečajnim postupcima javljaju se iste osobe – stečajni sudija je Blažo Jovanić, dok druge osobe mijenjaju svojstva i uloge po upustvima i zadacima organizatora…”, konstatuje SDT u naredbi o sprovođenju istrage.

Jovanić je na jednu od najvažnijih funkcija u pravosuđu došao 2014. godine i tu je ostao do hapšenja 9. maja ove godine, nakon čega je odlukom Sudskog savjeta suspendovan do okončanja krivičnog postupka a potom i razriješen. Njegovo imenovanje za predsjednika Privrednog suda 2014. godine dobro upućeni objašnjavali su rastom broja parnica u tom sudu u posljednjoj godini, koje su se direktno ticale članova i poslova uže familije Đukanović.

On je nakon petogodišnjeg mandata 2019. godine ponovo izabran na tu poziciju i ono što je interesantno jeste da se na tadašnji oglas nije javio niko od mnogo iskusnijih sudija ovog suda.

Jovanić je 2014. u Privredni sud došao umjesto dugogodišnjeg predsjednika Dragana Rakočevića. On se tokom mandata usredsredio na mnogo značajnija postupanja u stečajnim postupcima i za najvrednije predmete tokom prvog petogodišnjeg mandata imenovao je najviše šest privilegovanih upravnika, među kojima dva svoja kuma, jednu upravnicu, jednog privilegovanog Nikšićanina i dva upravnika iz Rakočevićevog perioda. Sa tom praksom je nastavio i nakon što je reizabran na tu funkciju.

Od dolaska u Privredni sud pa do hapšenja Jovanić je stekao vrijednu imovinu koju je, osim na sebe, prebacio i na članove svoje najuže familije. Među tom imovinom je, kako je otkrio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore, ljetnjikovac u mjestu Vidrovan kod Nikšića sa bazenom i sportskim terenima, gdje su se, prema tvrdnjama nekih bivših radnika propalih nikšićkih preduzeća, održavala “glavna ročišta”. Ta nekretnina se u katastru vodi na Jovanićevu majku Veru, penzionisanu prosvjetnu radnicu, a upisana je u katastru kao nasljeđe 2019. godine. Po konzervativnoj procjeni vrijedi 100.000 eura. Od imovine Jovanić je u posljednjem kartonu koji se odnosi na prošlu godinu prijavio stan, audi A6, oružje, gotovinu od 36.000 eura, neoročeni štedni ulog od 49.900 eura…

Bez evidencije

Iako je Privredni sud nadležan za cjelokupnu teritoriju Crne Gore, a već godinama je pod teretom sumnji za postojanje privilegovanih stečajnih upravnika, dvadeset dana uoči hapšenja iz Jovanićevog kabineta nam je saopšteno da sud nema podatke o tome ko su stečajni upravnici kojima su dodjeljivani pojedinačni predmeti i koliko im je novca isplaćeno po tom osnovu.

Konkretno, za potrebe izrade ovog teksta tražili smo podatke o dodijeljenim predmetima od 2018. godine zaključno sa martom ove godine, spisak stečajnih upravnika i isplaćene naknade.

”Privredni sud u skladu sa zakonom i poslovnikom ne vodi evidenciju o imenovanim stečajnim upravnicima, odnosno, u kojim predmetima su imenovani, kao i datum dodjeljivanja predmeta stečajnim upravnicima. Kada su u pitanju naknade stečajnih upravnika, ukazujemo da stečajni upravnici nisu zaposlena lica u Privrednom sudu pa shodno tome sud ne vodi evidenciju niti je u obavezi u skladu sa zakonom da sačinjava bilo koju vrstu evidencije i spiskova o isplaćenim naknadama za stečajne upravnike. Stečajni upravnici su nezavisna i samostalna fizička lica u smislu Zakona o stečaju, te sud nema obaveze vođenje bilo kakvih evidencija u tom dijelu”, odgovoreno nam je 18. aprila iz kabineta tada još uvijek aktivnog predsjednika suda Blaža Jovanića.

Dostavljeni su nam podaci prema kojima je u 2018. godini podnijeto 679 predloga za otvaranje stečajnog postupka i otvorena su 563 stečajna postupka, godinu kasnije podnijeto je 1.140 predloga i otvoreno 946 stečajeva, u 2020. godini podnijeto je 463 predloga, a stečajni postupak je otvoren nad 441 firmom, dok je u prošloj godini podnijeto 597 predloga, a pokrenut je stečaj u 483 firme. Do kraja marta ove godine podnijeto je 211 predloga za otvaranje stečajnog postupka, a stečajni postupak je otvoren u 203 firme.

Minimalna naknada koju upravnik dobije za angažovanje u jednom stečajnom postupku je 400 eura, a naknadu u iznosu od 28.000 eura dobija svaki upravnik koji uspije da proda imovinu vredniju od million eura. To znači da korist upravnika od samo jednog “većeg” stečaja, odgovara iznosu koji može dobiti kod 70 “malih” stečajnih postupaka.

Upravnici koji godinama vode stečajeve sa najvrednijom imovinom, a kojima se ne nazire kraj, akontativno godinama imaju mjesečnu zaradu i do 1.250 eura (slučaj Kombinata aluminijuma Podgorica, na primjer, gdje je stečaj trajao od jula 2013. do avgusta prošle godine, odnosno, osam punih godina)

”Privredni sud nije imao i nema nikakvih nadležnosti da vodi posebne evidencije u odnosu na naknade stečajnih upravnika ili da posebno obrađuje te podatke. Pitanja dioba u stečajnim postupcima dakle i namirenja troškova postupka odnosno obaveza stečajne mase, potraživanja razlučnih i stečajnih povjerilaca i vlasnika kapitala te i naknada stečajnim upravnicima se raspravlja u svakom pojedinom stečajnom postupku koji je javan”, rekla nam je i vršiteljka dužnosti predsjednice Privrednog suda Dijana Raičković.

Izmjene zakona zbog diskriminacije

Diskriminatorska podjela stečajnih predmeta po nalogu Jovanića bila je uvod u izmjene i dopune zakona o stečaju koje su zvanično stupile na snagu 18. januara ove godine. Uvedeno je pravilo da se upravnik bira metodom slučajnog odabira kako bi se garantovala ravnomjerna zastupljenost svih licenciranih stečajnih upravnika.

Druga bitna novina je obavezno licenciranje svih stečajnih upravnika, odnosno, polaganje stručnog ispita pred posebnom Komisijom koju formira Ministarstvo pravde.

Ovo je posebno zasmetalo jednom broju stečajnih upravnika bliskih Jovaniću pa je kako je saopšteno iz Privrednog suda 31. marta organizovan sastanak Jovanića sa predstavnicima Komore stečajnih upravnika koji su Jovaniću saopštili da su podnijeli inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti odredbi u Zakonu o stečaju koje se odnose na produženja licence stečajnih upravnika, ispita provjere znanja za stečajne upravnike, kao i rokova za podnošenje prijave i polaganje ispita.

Predstavnici Komore stečajnih upravnika smatraju da su diskriminisani jer se u konkretnom slučaju radi o stečenom znanju i da se derogiraju subjektivna prava stečena po važećem Zakonu o stečaju. O ovom sastanku, ali ni o incijativi Ustavnom sudu, nema dostupne informacije na sajtu Komore stečajnih upravnika. U javnost zvanično niko od stečajnih upravnika koji su bili protiv polaganja ispita nije istupio.

Podsjetimo, Ustavni sud je 2018. godine u slučaju sudskih tumača odlučio da je u skladu sa Ustavom rješenje iz Zakona o tumačima, po kojem su sudski tumači ponovo morali da polažu ispit ukoliko su željeli da nastave da se bave tim poslom, smatrajući da se ne radi o stečenom pravu, već da država ima ovlašćenje da propiše ponovnu provjeru znanja.

Iz Ministarstva pravde kojim rukovodi Marko Kovač kazali su da su se na listi stečajnih upravnika 18. februara nalazila 223 upravnika od kojih je 114 predalo prijavu za provjeru znanja, a ostalih 109 koji nijesu podnijeli prijavu izbrisano je rješenjem ministarstva.

”Prečišćena lista je dostavljena Privrednom sudu. Dakle, 114 stečajnih upravnika se trenutno nalazi na listi i njih Privredni sud može angažovati u stečajnim postupcima”, istakli su iz Ministarstva pravde.

Na pitanje da li ovaj broj zadovoljava potrebe Privrednog suda i može li doći do zastoja u otvaranju i sprovođenju stečajnih postupaka iz Ministarstva pravde su kazali da je to pitanje za,

Privredni sud.

Ministarstvo je 3. juna objavilo poziv za organizovanje još jednog roka za polaganje stručnog ispita za stečajne upravnike.

Na prečišćenoj listi stečajnih upravnika nema Zejaka, Lješkovićke, Jovićke, Radinovića i Mrvaljevića koji su uhapšeni u akciji SDT-a.

NVO sektor i radnici tražili da se zaustavi stečajna mafija

NVO MANS je još 2012. godine upozoravao na postojanje stečajne mafije kojoj treba stati na put.

Oni su naveli da su najbrojnije firme čiji su nekadašnji zaposleni žrtve stečaja, cetinjski Obod, mojkovački “Vukoman Kruščić” i bjelopoljska Mladost ostali bez vrijednih poslovnih prostora i u gradovima bivše Jugoslavije za koje se ne zna ko je uzeo novac od njihove prodaje.

”Iz navoda zaposlenih proizilazi da se u nekim slučajevima prodaje imovine iz stečajne mase ne zna gdje je završio novac od takvih ugovora, odnosno da novac nije uplaćivan na račun kompanije. Stečajna masa je često namjerno umanjivana tako što su uništavane mašine koje su bile u dobrom stanju za rad, a u nekim slučajevima su i rušeni djelovi fabrika”, upozoravali su iz MANS-a.

Iz te NVO tada su ukazivali da ako državne institucije rade na suzbijanju korupcije, vrijeme je da pokidaju mrežu stečajne mafije i preispitaju kako su pojedinci od fizičkih radnika postali tajkuni Prve familije.

”Bjelasica Rada” je samo jedno od značajnih preduzeća koje je propalo. Na tom spisku su Vunko, Beranka, Duvanski kombinat, Solana “Bajo Sekulić”, Javorak, Metalac, Obod, Radoje Dakić, Gorica….

Radnici ovih propalih firmi godinama su upozoravali na uništavanje imovine ovih firmi kroz stečajne postupke.

”Koliko je stečajni upravnik izdao imovine trećim licima (poimenično), i na osnovu kojih rješenja i ugovora, koliki je iznos novca od tog izdavanja i na koju je banku deponovan, sa kojom je vrijednošću firma pošla u stečaj?”, pitanja su na koja godinama bivši radnici preduzeća Gorica nijesu mogli da dobiju odgovor od stečajnog uravnika Dragana Smolovića.

Preduzeće “Gorica” koje se do uvođenja stečaja 1989. zvalo “Opšte građevinsko preduzeće Titograd” (OGP) je nekada bilo najveće građevinsko preduzeće u Crnoj Gori, koje je upošljavalo skoro 4.000 radnika. Odbor direktora je 2003. godine donio odluku o reorganizaciji i segmentaciji preduzeća na pet cjelina. Preduzeće je ušlo u stečaj 2012. godine, a u prethodnih 15 godina je ostalo bez nekoliko vrijednih nekretnina.

I bez ispita zadržavaju predmete?

Brisanje sa liste stečajnih pravnika njih 109 koji nijesu položili stručni ispit nametnulo je i pitanje da li će im Privredni sud oduzeti predmete koji su im već dodijeljeni.

”Sud će u najkraćem vremenu i u konkretnim sudskim odlukama zauzeti obrazložen stav da li se osoba koje je brisana sa liste, a koja ima bilo koji predmet u radu, razrješava od strane suda po službenoj dužnosti, zbog neispunjavanja konkretnog uslova da mora biti na listi stečajnih upravnika. Treba imati u vidu da će svaka takva odluka suda moći biti provjerena i eventualno po žalbama, u drugostepenom postupku, dakle od strane drugostepenog suda. To iz razloga što se radi o novim institutima propisanim najnovijim izmjenama Zakona o stečaju čija je primjena u toku i u dijelu pojedinih instituta tek predstoji”, objasnila je v.d. predsjednice Privrednog suda Dijana Raičković

Ona je na pitanje da li je broj stečajnih upravnika zadovoljavajući i da li može doći do zastoja u vođenju stečajnih postupaka kazala da će to pokazati vrijeme.

”Sud nema nadležnosti, niti uticaja na broj stečajnih upravnika, niti na postupak njihovog licenciranja, odnosno, postupak provjere znanja i brisanja sa liste. Evidentno je da je broj stečajnih postupaka konstantno godinama zaista velik i opterećujući za sud, te da je sudu, po prirodi stvari, zaista neophodan što veći broj kvalitetnih stečajnih upravnika. Sud će preduzeti sve radnje iz svoje nadležnosti da spriječi negativne posljedice eventualno nedovoljnog broja stečajnih upravnika u odnosu na rad u stečajnim postupcima. Vrijeme će objektivno pokazati da li je broj stečajnih upravnika dovoljan”, rekla je Raičković.

Cjelokupna privreda na sedam sudija

Raičković je kazala da Privredni sud ima problem zbog sporog popunjavanja upražnjenih mjesta sudija, te činjenicom da trenutno u sudu efektivno postupa sedam sudija, dok je šest sudijskih mjesta nepopunjeno.

”Dvoje sudija je na bolovanju. Poseban problem je to da su na određena upražnjena sudijska mjesta imenovani kandidati za sudije, koji će u sudu, pod uslovom da polože odgovarajući ispit, moći da postupaju najranije tek u oktobru. Sudije već duže vremena, a posebno sada postupaju u više složenih referata u kojima su svi predmeti hitni ili složeni. Problemi nedovoljnog broja sudija su posebno izraženi u izvršnom odjeljenju, dakle potreba suda je za najmanje dvoje izvršnih sudija, drugostepenom vijeću u postupcima izvršenja, jer su neophodna najmanje dva vijeća od po troje sudija, nedovoljnom broju stečajnih sudija i parničnih prvostepenih sudija. U pogledu broja sudija stanje u sudu je zaista nezavidno, a postojeće sudije preopterećene i u sadašnjem broju objektivno ne mogu obezbijediti efikasan rad suda”, kazala je Raičković, dodajući da je pitanje sprovođenja procedure izbora sudija u nadležnosti Sudskog savjeta.

Ona je ukazala da su sudije godinama preopterećene velikim brojem predmeta i da je po ukidanju Privrednog suda u Bijelom Polju podgorički Privredni sud preuzeo i ove predmete.

Izvor-vijesti.me

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

EURIBOR na najvišem nivou od 2011.

CBCG ranije obavezala komercijalne banke da do kraja septembra izrade programe zaštite klijenata. Vrijednost EURIBOR-a, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.