četvrtak , januar 27 2022
Početna / Vijesti / Društvo / Ratko Šljukić: Mehanika u genima

Ratko Šljukić: Mehanika u genima

“Pronađi sebe, nađi ono u čemu uživaš i to forsiraj i bićeš zadovoljan” – voli da kaže. A on je itekako zadovoljan životom, jer je pronašao svoj put i svoje mjesto. Hobi su mu motori kojim će se baviti cio život i koje vozi već 11 godina kao i mehanika. Uvijek teži nečem novom, voli drugačije stvari od ostalih, a u društvu je omiljen zbog pozitivnog duha. Život živi punim plućima. Voli muziku, druženje i da usrećuje ljude oko sebe, a njegova zrelost u odnosu na svoju generaciju doprinijela je da lakše savladava životne izazove. Dvadesetdvogodišnjeg Ratka Šljukića, studenta treće godine Mašinskog fakulteta u Podgorici, upoznali smo kao predavača druge Ljetnje inženjerske škole nauke i koji je za “Pljevaljske novine” rado pričao o djetinjstvu, porodici, Pljevljima, srednjojoj školi, fakultetu, planovima…

– Imam taj talenat za umjetnost, od malih nogu sam izražavao želju za crtanjem i slikanjem, ali nisam ga forsirao i nisam otišao u umjetničke vode. Talenat sam usmjerio na neku drugu stranu. Kroz osnovnu i srednju školu crtao sam mnogo radova generaciji za ocjenu i tako sam trenirao. Onda sam počeo da crtam na majicama i da nosim majice sa nekim mojim obilježjima i slikama, jer nisam mogao da nađem baš takve majice. Crtao sam i na gumenim maskama od mobilinih telefona kao i grafite po zidovima – priča Ratko i dodaje da su njegovi roditelji, otac Strahinja i majka Svetlana, odgovorni za vaspitanje i usmjeravanje u životu.

Ratko Sljukic 1

– Oni su moja potpuna podrška u svemu jer sam otišao putem koji je ispravan, i prije svega zdrav, i zato imam svaku podršku, a ništa manju nemam ni od moje mlađe sestre Aleksandre, koja će, nadam se, krenuti istim uspješnim putem. Iz porodice sam koja je majstorska, pradeda, deda, su bili vrhunski majstori. Deda je i pronalazač koji svoje pronalaske nije mogao unaprijediti i ostvariti jer nije bio u mogućnosti u vremenu u kojem je živio. Zato je moj otac to znanje pokupio od njega, nadogradio i postao još bolji majstor. A ja sve što sam naučio, naučio sam od oca. Osim znanja i vještina, snalažljivosti i spretnosti u poslu on me je naučio kako biti čovjek, naravno uz majku, koja igra isto tako važnu ulogu u tome da je važno biti čovjek i sačuvati obraz – iskren je Ratko. Red, rad i disciplina – najvažnija je lekcija koju nosi iz porodice. Bez rada nema ništa, ali uz očuvanje zdravlje, ističe Ratko.

– Djetinjstvo pamtim po igranju u naselju, dugim vožnjama bicikla, po izgradnji porodične kuće jer sam bio dijete i bilo mi je tako interesantno da provodim vrijeme u tim zidinama unutar kojih sam se igrao i eto pomagao koliko sam tada mogao pomoći. Pamtiću ga po Moćevcu i svim tim uličicama po kojima sam pravio nestašluke i odrastao zajedno sa ostalim klincima – kaže Ratko koji je završio Srednju stručnu školu u Pljevljima, smjer automehatroničar.

– Smjer kao smjer nije mi pomogao u mojoj budućnosti vezanoj za fakultet, ali profesori na smjeru jesu mnogo. Bodrili su me uvijek, gurali riječima, savjetima i njihovim iskustvom iz tih voda mehanike. Zahvalan sam im na svakom opravdanom času jer sam kroz čitavu srednju školu radio kao mehaničar i zbog toga izostajao sa časova. Najzanimljiviji predmeti su mi bili vezani za mehaniku, elektroniku i naravno praktična nastava u radionici koju škola posjeduje. Od tog prvog takmičenja iz automehatronike, u drugom razredu srednje škole, na kojem sam osvojio drugo mjesto u Crnoj Gori, kreće ta moja želja za Mašinskim fakultetom – ističe Ratko. Kako kaže, roditelji su ga nagovarali da odmah posle osnovne škole upiše Srednju likovnu, pa zatim i Likovnu akademiju. Volio je crtanje i slikanje ali nije ga toliko zanimalo jer je već tada zavolio mehaniku i sve te poslove uz oca.

– U devetom razredu dobio sam moj prvi motor i od tada sam definitivno počeo sa mehanikom, a crtanje i slikanje upotrijebio sam za farbanje i ukrašavanje motora. I to mi je bio dodatni džeparac kroz čitavo školovanje. Bavio sam se servisiranjem i sređivanjem motora kako mehanički tako i estetski, čime se bavim i danas uz dosta više znanja stečenog na fakultetu. Kroz srednju školu radio sam svaki ljetnji raspust kao mehaničar u jednom auto servisu u Podgorici. Shvatio sam tada da ne radim samo da naplatim već o najprostijem dijelu razmišljao sam o njegovoj funkciji i da li bi to mogao na neki način da se unaprijedi. Tada kažem sebi ,,okej, ako čitav život provedem ispod dizalice neću znati kako nešto unaprijediti i kako nešto učiniti boljim i funkcionalnijim, nego ću ostati na tome da sam samo majstor” – objašnjava Ratko.

Upisao je Mašinski fakultet zbog, kako kaže, dobre osnove koju je stekao radeći kao mehaničar, radoznalosti i porodične tradicije kao i iz želje da se penje stepenicama više.

– Fakultet je ispunio moja očekivanja, donekle, nije u potpunosti, jer nemamo praktične nastave koliko bi trebalo. Sa fakulteta sam pokupio ono što je meni trebalo i što me je zanimalo. Dali su mi odgovor na sva pitanja koja sam imao od ranije. Ko hoće naučiće šta ga zanima ali mora i sam da radi na svom usavršavanju jer bez toga neće postići ništa – poručuje Ratko koga kako profesori tako i kolege sa fakulteta cijene po znanju i vještinama koje nosi iz radionica i koje vješto uklapa sa teorijom. Da sve može da stigne: da radi, studira, provodi slobodno vrijeme sa vršnjacima, dokazuje ovaj vrijedni momak koji se bavi i 3D štampom. Ovaj 3D štampač je kupio iz potrebe tokom sređivanja motora ili kada ocu treba neki sklop koji ne mogu da kupe. Tada Ratko pomaže izradom uz pomoć štampača kako za mašine koje prave samostalno u radionici tako i za sređivanje motora i za neke unikatne dijelove koje neka mušterija zamisli.

– Moram dobro da se organizujem da bih stigao da radim, modeliram i da učim. Na fakultetu sam imao predmet koji nas uči da modeliramo odnosno da crtamo predmete i stvaramo 3D modele kakve hoćemo. Onda sam zaradio neki novac i kupio 3D štampač koji posjeduje malo ljudi i malo ljudi se bavi tim poslom – kaže Ratko. Završio je tri godine osnovnih studija, na četvrtoj godini ostala su mu 4 ispita na smjeru – Primijenjena mehanika i konstruisanje. Ratkovi planovi su magistarske studije na mehatronici. S obzirom na Ratkovu upornost, rad i želju za napredovanjem, ciljeve koji je zacrtao sigurno će i ostvariti.

S.Z.

 

Značajno iskustvo predavača Ljetnje inženjerske škole

Ratko je zahvalan osnivačima NVO “Korak sa naukom” na pozivu da bude predavač druge Ljetnje inženjerske škole nauke održane u Pljevljima.

ratko Sljukic 2

– Djeca su pokazala veliko interesovanje i želju za učenjem i opravadala su moja očekivanja. Bio sam predavač i koordinator radionice 3D modelovanje i 3D štampa. Ovo je bila moja druga radionica. Prva je bila u Zimskoj školi nauke u februaru ove godine koju je organizovao KSAN, ali koja je održana onlajn. Iskustvo kao predavača u Ljetnjoj ineženjerksoj školi je fantastično, veoma mi se svidjelo i mnogo je drugačije uživo nego onlajn. Volim da prenosim znanje, prvo zbog toga što želim da mladi ljudi pronđu sebe i da na vrijeme imaju viziju o tome šta žele da budu u životu, drugo zbog toga što je lakše da čuju od nekoga nego da lutaju sami – zaključuje Ratko.

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. avgusta 2021. g.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Foto-MItropolija

Mitropolija ne želi da učestvuje u međustranačkim kalkulacijama i političkim nagodbama

Saopštenje za javnost U vezi glasina koje su se danas čule da Srpska Pravoslavna Crkva …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *