Sugrađanin Enis Dešević poslao je pismo našoj Redakciji u kome pojašnjava šta je mislio pod objavom na fejsbuku “„A ljudi što se sjekirate, piše ’92, to je period u Srebrenici kad je Naser Orić ove POJEDINCE ubijao kao šinter džukele. Ja nemam ništa protiv Srebrenice i ’92. da ponove ovi junaci, a da ako se kod nas pojavi koji Naser, možda baš i pravog dovedemo“, tvrdeći da je nije napisao kao prijetnju bilo kome već kao poruku da će, ako bude ugrožen on, njegova familija I njihova imovina braniti ono što je vjekovima njegovo.
– Moja poruka nije ni malo,ni u jednom dijelu prijeteća.Ono sto jeste prijeteće su poruke koje dobijam „da se selim dok imam vremena,“ crtanje kukastih krstova po bijeloj fasadi moje kuce. Poruke da Imam Husein-Pasine džamije ,nakon šamaranja od strane izvjesnog Rada, treba da ide u Istambul i tamo se citiram „kur.i“. Moja poruka je prosto odgovor na sve to ,da ću ja lično ako budem ugrozen ,ja ,moja familija ili imovina braniti ono sto je vijekovima moje. Iako sam se bavio politikom nijednom se nigdje nisam oglasio. Nakon bezbroj napada na moj narod i pasivno agresivnih poruka upućenih meni lično. Ja ne mogu prijetiti Naserom Orićem, čovjeka ne poznajem, nikad ga sreo nisam i iskreno nisam toliko moćan da ja dovedem čovjeka koji je ratovao u Bosni i Hercegovini. Lično nikad ne bih mogao podržati osobu kojoj je suđeno u Međunarodnom sudu u Hagu za ratne zločine protiv čovječnosti. U mom srcu Mladić i Orić su isti. Sad ne znam ni gdje živi, niti čime se bavi. Svi politički subjekti vas uporno mole da ne dižete tenzije, a vi izvlačite potpuno pogrešan zaključak i najzlokobniju moguću poruku iz moje tri rečenice koje sam vrlo isfrustriran i u afektu napisao. Stojim iza tih riječi, ali one ponavljam, znače da neću dozvoliti da neko uništava i skrnavi moju imovinu kukastim krstovima i fašističkim simbolima, da mi pjeva u 3 ujutro horski “skačem li, ko ne skače Turčin je”. To mogu da otpišem i na alkohol, ističe Dešević dodajući da je jasno kome je poruka o Srebrenici napisana iz samog postojanja dva krsta sa četiri S.
Dešević, u telefonskom razgovoru zaključuje da je za mir, toleranciju i suživot i da ne želi da bilo ko ikada osjeti strah u ovom gradu.
P.S. Takođe, Dešević dodaje da je dobio na desetine poziva od svojih prijatelja isključivo Srba, koji su mu pružili ohrabrenje i podršku, poručujući da znaju da njegova poruka ni u kom slučaju nije bila prijetnja.