Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Rad u prosveti jedan je od najzahtjevnijih poslova, ukoliko je misija stvaranje bolje budućnosti. Naša sagovornica kaže da djecu prvenstveno uči da budu dobri ljudi, da priznaju svoje greške iz kojih će naučiti važnu životnu lekciju, da razlikuju dobro od lošeg, dobronamjerno od zlonamjernog. Ona poštovanje ne stiče zvanjem i imenom, već dobronamjernošću koju pokazuje prema svakom djetetu, iskrenoj, bezuslovnoj ljubavi prema djeci i poslu koji radi, a djeca joj to znaju da uzvrate. Za 24 godine rada u prosveti, ponosna je na svaku generaciju kojoj je predavala. Srećna je, zadovoljna i ispunjena svojim poslom, djecom koja je okružuju, kako u školi, tako i u svojoj porodici. Nije stroga, ali zahtijeva konstantan rad. Omiljena je profesorica među djecom, vole je zbog njene požrtvovanosti i strpljenja, uvijek ih rado sasluša i pomogne da riješe ma kakav problem da imaju. Kada sa radošću djeca dolaze na njene časove i kada na kraju časa kažu: “Zar je već kraj”, zna da nije pogriješila profesiju i da ima dodatni motiv da se još više trudi.
Samira Mahmutović, profesorica engleskog jezika i književnosti, započela je svoj radni vijek u OŠ “Salko Aljković” prije 24 godine. Sa sjajem u očima i radosti u srcu priča o porodici, poslu, učenicima, izazovima sa kojima se djeca, a i roditelji danas suočavaju i nastojanju da svakom djetetu priđe na pravi način i pruži podršku…
- Odrastala sam sam sa sestrom, u porodici Hadžalić, u kreativnom okruženju. Otac je profesor muzike, sada u penziji. Svirao je harmoniku, klavir, bavio se komponovanjem. Majka je bila arhitekta. Zahvalna sam roditeljima jer sam imala ušuškano i bezbrižno djetinjstvo. Čuvali su nas od svih briga: nemaštine, bolesti, smrti… Nasledila sam talenat za muziku, završila sam Osnovnu muzičku školu u Pljevljima, svirala sam klavir i uvijek sam imala podršku roditelja. Sa 10 godina, nakon prvog časa engleskog jezika, znala sam šta ću da studiram – ističe Samira, odlučna i vrijedna žena.
Dodaje da je studije Engleskog jezika i književnosti završila u Prištini. Iako je, kako ističe, prilagodljiva osoba, nije joj bilo lako kada se odvojila od porodice pa je upočetku često dolazila kući.
-Pošto sam željela da studiram u Beogradu, teško je bilo u to vrijeme 1995. godine da upišem, upisala sam u Prištini studije. Mislila sam nakon prve godine da se prepišem u Beograd. Te godine bilo je 18.000 studenata u Prištini, a sve je bilo podređeno studentima. Samo je trebalo da pokažemo indeks i imali smo besplatan pristup pozorišnim predstavama, filmovima, svim kulturnim dešavanjima. Profesori su dolazili sa Beogradskog univerziteta, tako da ja više nisam imala želju da se prepisujem u Beograd – naglašava Samira. Nakon početka bombardovanja Jugoslavije, i povratka u Pljevlja, Samiri je ostalo nekoliko ispita do završetka. U septembru je završila fakultet i započela radni vijek u OŠ “Salko Aljković”. Samira je u ovoj školi od prvog dana osjetila da je učionica njeno prirodno okruženje. Djeca je oplemenjuju i vesele.
-Kada sam počela da radim nije postojao pripravnički staž, već sam od prvog dana sama radila. Nakon prvog časa znala sam da ću ostati u prosveti. I nisam se pokajala, iako sam znala da neće biti lako, ali volim djecu i ovaj posao – kaže Samira.
Po njenim riječima ne pamti da je imala problem na času. - Djeca traže poštovanje. Jako su dobri procjenitelji karaktera i ne možete ih slagati. Možete ih lagati mjesec, dva, ali ne na duže. Pustite dijete da procijeni, ono možda neće znati da se izrazi, ali će znati da neko nije dobar, jer osjete način na koji im se obraćamo, stav koji zauzimamo prema njima. Nema dana koji mi ne uljepšaju: da li nekim komentarom, poklonjenom gumicom, pažnjom. Osjećaju potrebu da iskažu svoja osjećanja, i ja to cijenim i svima pričam. Imam zid na kojem su razglednice koje mi šalju đaci, i sadašnji i bivši, gdje god da putuju. U kontaktu sam sa svojim bivšim učenicima i zadovoljna kada vidim da su uspješni – iskrena je Samira. Ponosno ističe primjer jednog učenika koji joj je priznao da je nenamjerno u igri polomio staklo na malom prozoru školske sale.
-Bio je petak, kada je u igri slomio staklo. U ponedeljak je došao kod mene i priznao. Rekla sam pošto je bio iskren, da ću ja platiti štetu koja je bila mala, ali sam tako nagradila njegovu iskrenost. Danas je doktor i kada god ga sretnem, sjetimo se prozora i kažem da je on lekcija svim mojim učenicima. Govorim učenicima da nije problem da pogriješe, već da shvate i isprave grešku. Kada uvide i isprave grešku, onda to postaje lekcija – poručuje Samira. Kako navodi znanje engleskog jezika u današnje vrijeme je neophodno.
-Djeca engleski jezik danas mnogo brže savladavaju uz pomoć interneta, televizije, pa su i programi zahtjevniji. Za jedan kontrolni imaju po 12 ili 13 vježbanja, svako vježbanje po 5 rečenica i sve za jedan čas. Maternji jezik moraju prvo da savladaju, pa onda engleski. Greška je mnogih roditelja što previše forsiraju djecu prije škole, daju im telefone i uz pomoć crtanih uče engleski. Lijepo je kada dijete govori engleski ali sve u svoje vrijeme. Djeca uživaju kada im na času pustim muziku, kada rade neko lakše gradivo. Najbitnije mi je da djecu naučim da budu dobri ljudi, jer ja tako gradim budućnost za sebe – zaključuje Samira.
Sve potiče iz porodice
Sinovi Ramiz, koji je treći razred Gimnazije “Tanasije Pejatović” i Karim deveti razred OŠ “Salko Aljković”, su kako kaže Samira, samostalni, odgovorni i svestrani.
-Oni su već formirane ličnosti. Sada sam ja samo njihova podrška. Ramiz amaterski trenira odbojku, stoni fudbal, volontira u Preduzetničkom klubu. Teško je danas vaspitavati djecu, a mi, prosvetni radnici, mnogo smo više obazriviji i oprezniji jer izbliza vidimo sve probleme sa kojima se djeca suočavaju. Sve potiče iz porodice i zato nikada ne krivim dijete. Uvijek tražim razlog iz situacije u koju je dijete gurnuto. Neka djeca se povuku, neka postanu agresivna. Svakom djetetu je u tom slučaju potreban poseban pristup jer je potrebno zadobiti povjerenje. Nekada ne mogu sama da riješim problem pa je neophodna saradnja sa roditeljima, stručnim timom, Centrom za socijalni rad. Disciplinska politika mora biti postepena jer moramo da zaštitimo, kako djecu koja prave problem, tako i djecu u problemu – ističe Samira i navodi primjer kada je prije nekoliko godina u odjeljenju u kome je bila razredni straješina imala djevojčicu koja je bila žrtva maltretiranja od drugara iz odjeljenja što je dovelo do ozbiljnih zdravstvenih problema. To su, kako kaže, najčešće razlozi neprihvatanja različitosti.
-Mjesecima sam pokušavala da pričam sa njima da shvate da su pogriješili. Nije rešenje bilo da ih kaznim, već da sami shvate grešku. Trebalo je dugo vremena ali sam uspjela. Roditelji griješe kada misle da su djeca sigurna u sobi sa telefonom u rukama. Predatori su iza ekrana. Zato moramo roditelje edukovati, krenuti od roditeljsih sastanaka gdje ćemo da skrećemo pažnju na sajber nasilje, a takođe i sa djecom da pričamo. Moj posao je da znam, ali ljudi koji su ostvareni na drugim poljima ne znaju o tim opasnostima koje vrebaju djecu na internetu – naglasila je Samira koja pored obaveza u školi i porodici stiže da pjeva u Gradskom horu i vokalnom sastavu “Lirike” koji je postao prepoznatljiv u našem gradu, a i šire. Članice “Lirika” su uspješne porodične i poslovne žene koje uspijevaju da organizuju probe i nastupe na festivalima kako u Pljevljima tako i u: Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini.
-Spojila nas je muzika. Prvo smo počeli u Gradskom horu, koji je jedno vrijeme prestao da radi, pa smo osnovale vokalni sastav “Lirike”. Generacijski smo bliske, poznajemo se, i podrška smo jedna drugoj. Sada smo angažovane i u “Lirikama”, a i u Gradskom horu. Bila nam je velika čast ali i odgovornost da 7. aprila nastupimo u Centru za kulturu sa grupom “Ođila”. Jedno divno iskustvo i lijepo veče sa tako velikim umjetnicima – istakla je Samira.
Tekst objavljen u “Pljevaljskim novinama” 15. aprila 2023. g.
