Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Hiljade Pljevljaka i večeras su se slile centralnim gradskim ulicama, mirno, dostojanstveno i molitveno iskazujući protivljenje Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Ni hladno vrijeme, od -8 stepeni nije spriječilo vjernike da i ove večeri pokažu snagu zajedništva, Božije ljubavi, da se poklone imenu živoga Boga i da složno poruče da čuvaju svetinju svoje duše. Sa ikonama i svijećama u rukama, djeca,odrasli i stariiji ljudi pjevali su uglas pjesme: „Ne damo svetinje“, “ Vera večna, vera slavna“, “ Kosovski božuri“…
Uvažena i mnogo kritikovana gospodo iz vlasti,
Evo stavite van snage aktuelni Zakon o slobodi vjeroispovijesti (ima više dostojanstvenih, legalnih i civilizovanih načina da to uradite) i sjutradan neće biti ni jednog pravoslavnog popa ni vjernika na molitvenim i protestnim litijama! Toliko o tome da se naša sabranja organizuju nekim drugim povodom, i da je tema zakona samo upotrebljena za postizanje drugačijih političkih, pa čak i anti-državnih ciljeva. Dovoljno jasno?- poruka je teksta Gojka Perovića, rektora Cetinjske bogoslovije, a koji je okupljenima pročitao protojerej stavrofor Lazar Veljančić.
Poručujući da nije istina da se litije bave politikom, zaodjenute u crkveno ruho, Perović je kazao da „nijesmo mi na crkvenim saborima odlučili da osnujemo partiju ili formiramo vladu, nego ste vi, na partijskim kongresima proglasili ”obnavljanje crkve”, pa ste u svrhu ostvarenja tog anahronog i antiustavnog cilja donijeli i takav zakon.
– Pošto nijesmo taksisti da automobilima blokiramo saobraćaj i sirenama pravimo buku; niti smo pekari da obustavimo dostavu hljeba i kifli; niti smo politička partija da držimo mitinge – mi, kao hrišćani izlazimo u šetnje koje su istovremeno i molitvene i protestne. One jesu sociološki novitet taman onoliko koliko i insistiranje građanske i sekularne partije da formira ”državnu crkvu”. Nijesmo djeca pa da se preganjamo ko je prvi počeo. Zna se – navodi se u tekstu Perovića i dodaje da političari nemaju veće pravo da se poistovjete sa Crnom Gorom, u odnosu na bilo kog od nas.
– Dakle, ako mi vama stavljamo do znanja da nam neki zakon ne odgovara – to shvatite kao poziv na zajednički rad (mobu) da popravimo krov koji na zajedničkoj kući prokišnjava – a ne poziv na rušenje kuće. Slikovito? – kaže se u tekstu Perovića koji je dodao da se uklanjanjem Zakona stiču uslovi da dobijemo dobar, opšteprihvaćen propis – za kratko vrijeme, i uz sadejstvo svih zainteresovanih strana, a opet uz rukovodeću notu naše crnogorske Vlade i skupštinske većine. „Dovoljno domoljubivo?“, pita Perović dodajući da nikome ne treba ”pravoslavna džamahirija”, ni povlašćen položaj SPC već već zakonski tekst, koji Crkvu ne bi lišavao potpune zakonske procedure u dokazivanju vlasništva i validnosti upisa.
– Gle čuda – pravoslavnoj monarhiji (primjerenije zvuči od džamahirije kad je riječ o pomenutoj vjeroispovijesti, a ima i istorijski veće utemeljenje) odvelo bi nas upravo vraćanje u stanje prije 1918, ali vaši, sve brojniji, ”sociolozi religije” nemaju petlju da stvar izvedu do kraja, pa nam iz dubine istorijskog mora izvlače tek samo spoljnu ljušturu jednog administrativnog imena Crkve (čoče – ”autokefalnost”) i hoće da je uguraju u moderni multikonfesionalni i sekularni prostor građanske države! Davno je, prije više od 20 godina, mitropolit Amfilohije rekao ”ako hoćete autokefalnost prije 1918, vratite pravoslavlje za državnu vjeru, Savindan za školsku slavu i dajte kralja da ga miropomažem i krunišem”! Nekako ne ide, je l’ da?! ”Pravoslavnu džamahiriju” – ipak je ovo primjeren izraz za misli koje slijede – priziva upravo predsjednik naše i vaše države kada krši Ustav Crne Gore i na kongresima vaše partije i u Skupštini naše Crne Gore najavljuje svoju ličnu i partijsku posvećenost u obnavljanju ”autokefalne crnogorske crkve”?!? Iako mu uporište za takvu djelatnost ne daju ni crkveni kanoni, ni najveće adrese današnjeg pravoslavlja, pa ni sekularna priroda države čiji je predsjednik – on je uporan i ne odustaje. Pod izgovorom da želi cjelovitost ”pravoslavnog bića CG” on ga upravo ovim zbunjuje i dijeli, jer odavno je rečeno iz pametnijih i blagoslovenijih usta od ljudskih: ”Caru carevo, a Bogu Božije”! Otvorenim kršenjem Ustava – predsjednik udara na temelje države! A pred Ustavom bi trebao da se ZaUstavi – navodi Perović, koji se osvrnuo i na inicijativu za ocjenu ustavnosti, napominjući da Ustavni sud ima mogućnost, „u ovoj situaciji možda baš i obavezu“ da pokrenu proceduru ispitivanja i bez pokrenutih inicijativa od strane Crkve.
– I šta radi, za to vrijeme, naš predsjednik? Čeka da se sud izjasni pa sam nepristrasno i uzdržano ćuti? Trudi se da bude predsjednik svih građana, pa iz pijeteta prema barem četvrtini pomenutih ne žuri da se izjasni dok sudovi ne kažu svoje? Manirom iskusnog državnika stavlja naglasak na autoritet sudske vlasti koja će svojim autonomnim i kompetentnim stavom istovremeno pokazati i snagu države? Ne! Ma kakvi! On, predsjednik države, koji, niti je predlagao zakon, niti je glasao za njega – još jednom atakuje na državni poredak i prije sudske riječi tvrdi, garantuje, obećava, ma prijeti – kako zakon neće biti suspendovan! Ovaj put nije (kao u slučaju otvorenog bavljenja crkvenim ustrojstvom) formalno prekršio Ustav, ali jeste demonstrirao, onako baš brutalno, sopstveno anti-crnogorstvo. Sa te adrese preduhitriti riječ suda, a na temu koja je u najmanju ruku pravno diskutabilna i politički komplikovana, to nam kazuje da uvaženi gospodin, bar do danas, ne vidi Crnu Goru izvan sopstvene sjenke. To jeste legitimna politička opcija, samo je treba nazvati pravim imenom, a to ime sigurno nije – demokratije. Znam brojne komšije, rođake i kumove koji će mu na tome aplaudirati i govoriti: ”Ma viđi samo kako mu basta”, ali ja, na veliku žalost, upravo u tome vidim udar na jednu veliku svetinju. Na moju Crnu Goru, čije sam, makar i nedostojno, šestohiljadito krvno zrnce – kazao je Perović poručujući da „uvaženi g.predsjednik ima obavezu da ćuti prije izjašnjenja sudija, ali eto on govori i prije patrijarha o Crkvi, pa što ne bi i prije sudija o zakonu“.
– Nećemo se šaliti sa našom državom. Šetamo slobodno, sa molitvom u duši i sa Crnom Gorom u srcima – zaključio je Perović.
Po povratku vjernika ispred Crkvr Svete Petke,okupljenima se obratila učenica Gimnazije Milica Ljiljanić, stihove Dobrice Erića recotovala je Sofija Savić, a veče je pjesmom uz zvuke gusala upotpunio Marko Kovačević. Vladika Atanasije blagoslovio je skup.
