Sjednice parlamenta su svuda u svijetu ogledalo političke kulture i demokratije. Sjednice krnjeg parlamenta sve više liče na teatar apsurda. Partijski poslušnici odlučuju o sudbini države i njenih građana, oko njih stoje zavarivači auspuha, mesari, kvazimenadžeri i propali biznismeni. Predlažu reforme onako kako se sjete ili sta su noć prije sanjali. Dijele savjete ali ne govore ko će te savjete i reforme realizovati, kada i kako? Onu su izabrani da rade kako im se kaže, dok kola ne krenu niz brdo. A zna se da autokratije na nizbrdicama uživaju u iluzijama, odlučno odbijaju da primjete gdje su, kakvi su i kuda idu. Ponekad su pred slom prosto oduševljeni što im odnekud, navodno stiže neki spas. Nada čini čuda i totalno poražava svaku mrvu razuma.
I tu je Filip Vuković potpuno u pravu. Narodu se smučilo i da ih sluša i da ih gleda kad pomenu izgradnju drugog bloka TE Pljevlja. Svako ko je imao šta da kaže na tu temu je većc to učinio više puta i opet će. U ovakvom slučaju, međutim ponavljanje ne pomaže razumjevanju. Ne suočavaju se Pljevlja samo sa ekološkom krizom, već se Pljevljaci i Pljevljanke suočavaju sa Državom u krizi. Ne treba resetovati pojedine strategije vec državne energetske, ekonomske i ekološke politike. Neodrživo je stanje privremenosti, postojanosti haosa i kvazidemokratije.
„Deponije Maljevac i Jagnjilo, kopovi Porrlica i Borovica (Šumane), intervencije su tako velike da se na izvjestan način mjenja ne samo reljef, nego i mikroklima i uslovi zivota. Kad je u pitanju Gradir Montenegro, dovoljno je vidjeti kako izgledaju lokacije na mjestima gdje posluju a svi znamo šta i kako radi Vektra…“(citat, dnevni list Pobjeda, 03.08.2017 g.) Kad ovako govore vaši funkcioneri u Pljevlja a premijer glumi „Engleza“ iluzorno je očekivati od DPS-a da se ikad sa navedenim pošteno suoči.
Najviše što ste u stanju priznati jeste da se mjenjate, da ste griješili u prošlosti uz neizbježan komentar da sa tim „nemate problem“. Međutim to je manji problem. Mnogo je veći taj što pored ostalog i demonizacijom SDP-a nosioci aktuelne vlasti nastoje revitalizovati i afirmisati devedesete a samim tim i vlastite biografije. Kada ste se odlučili da pozovete OEBS vjerovali ste da ste toliko važni, da te priče o demokratskim modelima niko ne shvata ozbiljno, i da se neće praviti pitanje ni od očigledne zloupotrebe vlasti. Nikave podrške dakle neće biti dok se aktuelne afere ne raspetljaju a one se samo gomilaju. Što još uopšte možete da pokušate pod razumnom pretpostavkom da ste izgibili vezu sa stvarnošću? Vrijeme neumitno curi, rokovi su poznati, primiče se kraj a vi dovro znate da godine počinju januarom.
Branislav Veljković, potpredsjednik OOSDP