Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Na oko 40 kilometara od Pljevalja na tromeđi Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine nalazi se selo Poblaće. Nakon završetka asfalta do sela je veoma naporno stići jer je put propao. Jedino što olakšava put od 4 kilometra makadama, do voćnjaka porodice Laković, koji smo posjetili, je prelijepa priroda koja oduzima dah.
U voćnjaku su nas dočekali domaćin Goran, supruga Spomenka i kćerka Dušica, dok je sin Aleksa bio odsutan. Ovo je već treća godina od kada se porodica Laković bavi uzgojom malina. Počeli su sa 4000 sadnica maline sorte tulamin a sada imaju i sortu vilamet. Godinama se broj sadnica povećavao pa sada imaju oko 18 – 20 hiljada sadnica na površini od 1,2 hektra.
Pošto ni Goran ni Spomenka nisu imali gdje da zasnuju radni odnos počeli su proizvodnju malina. Da se isplati uzgoj ovog voća pokazuje i činjenica da u Poblaću jos 10 domaćinstava ima zasade malina, na manjim površinama.
Problem u radu je što Lakovići nemaju svoju hladnjaču i svaki dan moraju da pređu oko 50 kilometara da bi odvezli maline u Mivexovu hladnjaču u Borovicu. Prednost uzgoja u Poblaću je što vode ima u neograničenim količinama, čist vazduh i pogodna klima koja poslednje dvije godina ima svoje ćudi. Lakovići kažu da su maline zasađene na visini od 800 metara južne ekspozicije kreću u raniju vegetaciju i prvi pupoljci se vide već krajem februara, dok maline koje su zasađene u dolini mnogo sporije cvjetaju, a onda padne snijeg i uništi usjeve, pa su ove dvije godine bile katastrofalne. Radiš stalno oko nje, a ona se osuši, pa ne znaš ni razlog zbog čega, priča o svom iskustvu inženjer poljoprivrede Goran, koji znanje o malinarstvu nadopunjuje seminarima.
– Naša okolina tek uči kako se radi ovaj posao. U Srbiji je sve mnogo bolje organizovano. Zato su nam potrebni seminari i stalno učenje, kaže Goran. Lakovići su zahvalni što postoje finansijski podsticaji resornog ministarstva i opštine Pljevlja. Država je pomogla u kupovini mašine tarup, time što je dala 50 posto sredstava iz agro budžeta. Opština je takođe tu da finansijski pomogne – imaju planirani budžet koji dijele a nekada ostanu i sredstva koja se ne raspodjele.
Goranovi roditelji žive u Poblaću, imaju zemlju, ali zbog položaja parcela Goran je morao da kupi ili uzme u zakup odgovarajuće parcele. Prostora za širenje ima samo su potrebna sredstva.
Porodica Laković, ima sve mašine za rad osim jedne za okopavanje koja košta 2.500 eura, ali i pored toga moraju da angažuju radnike koji im pomažu u radu a posebno branju malina. Lakovići kažu da uvijek ima puno posla i potrebno je izdvojiti cijeli dan od jutra do mraka.
– Što se tiče radnika to su većinom komšije sa sela jer im se ne isplati da dolaze radnici iz Pljevalja. Obezbjeđen im je doručak i ručak, kaže Goran. Spomenka svako veče kada se vrati iz voćnjaka u Pljevlja ima obavezu da spremi obroke za radnike, pa kaže, da ona nema vremena za odmor i nekada se samoj sebi divi. Najlakši dio posla je branje i ako bude dobra cijena malina i radnici će biti dobro plaćeni jer ih isplaćuju na kraju sezone.
Goran i Spomenka su saglasni u tome da je malina ove godine podbacila i možda neće izaći ni na 20 posto od maksimuma, čemu je doprinjelo bakterijsko oboljenje koje je poznato kao sušenje izdanaka.
Veoma je potrebno mnogo pažnje i rada oko maline, a sezona radova počinje već krajem februara. Ako dozvoljavaju vremenske prilike tada počinju i prvi radovi – vezivanje, okopavanje, plijevljenje, prihrana. Prvi plodovi kreću oko 20. juna a sezona branja traje do 20. avgusta dok sezona radova do kraja septembra, možda i oktobra.
Ulaganja u uzgoj malina su još uvijek veća od dobiti. Što se tiče zarade Goran i Spomenka kažu da kada bi došli na nulu bili bi zadovoljni jer je godina bila veoma loša. Problem je što je ove godine na hladnjači niska otkupna cijena malina 1,2 eura i nadaju se da će ona biti veća.
Za sada ne planiraju uvećanje površine zasada malina jer, kako Goran kaže, veoma je teško sve postići u sadašnjim uslovima. Pored maline oni imaju i 20 ari kupine i 60 ari američke borovnice, koja je izuzetno ukusna i zdrava.
Goran kažu da su američke borovnice mnogo zahvalnije za proizvodnju jer joj treba izuzetno kisjelo zemljište, koje se nalazi u Poblaću. Kaže da za nekoliko godina od nje očekuju dobar prinos. Ove godine je prodaju u pakovanjima od pola kilograma i to je prodaja na malo prijateljima, poznanicima i većinom na lokalnom tržištu. Ko god ih je probao svi su bili odušeljeni. Prednost borovnice je i to što može u frižideru da izdrži i do sedam dana a da ne propadne a i mnogo su ukusnije ako odstoje dva dana. Raste od 80 do 100 godina, do visine od 2 metra .
Na pitanje da li bi preporučili drugima da se bave ovim poslom Lakovići kažu da mnogima to izgleda primamljivo i da većina kalkuliše koliko se može zaraditi, ali jednostavno treba da se voli ono što se radi, jer će u suprotnom biti razočarani, nailaskom prve poteškoće.
Za razvoj malinarstva u Poblaću prvenstveno je neophodan bolji put i njegovo održavanje, kao i organizovan otkup.
– Sigurno bi se još više domaćinstava bavilo uzgojom ako bi neko imao dnevno ili u dva dana da nam otkupi voće, obezbjedi stacioniranu hladnjača ili bar neku finansijsku pomoć, jer je mnogo naporno da putujemo po 50 kilometara svaki dan. To ubija želju za radom pošto sve moramo sami, zaključuje Goran.
S. Klačar
