Julijanska Nova godina, poznata kao Pravoslavna ili Srpska Nova godina, praznik je koji se slavi 14. januara po gregorijanskom kalendaru svake godine. Tog datuma je 1. januar po julijanskom kalendaru.
U Crkvi Svete Petke večeras u ponoć služiće se moleban za blagoslovenu novu godinu a 14. januara ujutro u 9 časova sveta liturgija. Nakon Svete liturgije u porti Crkve Svete Petke biće organizovano nalaganje crkvenih badnjaka i badnjaka iz naših domova (za sve vjernike koji ne znaju kako da iskoriste badnjak ili nemaju gde da ga odlože a da to ne bi radili pored kontejnera).
U Novom Sadu, koji je ove godine dobio titulu Evrpske prestonica kulture, pored proslave nove godine po gregorijanskom kalendaru 31. Decembra, večeras se proslavlja po julijanskom kalendaru, a ujedno će biti proslavljena i 7530. godina, koja je po Starom srpskom kalendaru počela već proljetos (7.4.2021). Organizatori navode da je Novi Sad područje nastanjeno i kulturno aktivno u kontinuitetu već 7530 godina (više od 5500 godina p.n.e. na koje se dodaje 2022), sve od neolitske starčevačke kulture pa do danas, a upravo taj vremenski period je obuhvaćen i Starim srpskim, odnosno narodnim, kalendarom, zbog čega je to podudaranje istorije Novog Sada sa narodnim i tradicionalnim srpskim računanjem vremena, poslužilo je kao inspiracija za proslavu 7530. godine u okviru Dočeka
Proslava Nove godine je u SFR Jugoslaviji poseban značaj počela da dobija posle Drugog svetskog rata, kada se pokušao suzbiti značaj pravoslavnih praznika, piše Danas, podsjećajući da je državna propaganda da ljudi treba da budu manje Srbi, a više Jugosloveni pokušala je da potisne pravoslavnu Novu godinu,a u periodu komunizma ona je bila zabranjena, pa su čak i oni koji su rođeni na ovaj datum bili sumnjivi ako proslavljaju rođendan. Slavi se u svim republikama bivše SFRJ gdje žive pravoslavni Srbi. U Pljevljima se organizovano proslavljala u centru grada skoro dvije decenije, sve do pojave Korona virusa. Slavi se u istočnim zemljama Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Moldaviji i Gruziji, a Danas navodi da tradicija proslave julijanske Nove godine postoji i u nekim nemačkim kantonima u Švajcarskoj, kao i u nekim delovima Škotske.
Većina ljudi smatra da se ova Nova godina slavi kao starokalendarska, prema vremenu koje je ustanovio Julije Cezar.
„Kraljevina SHS je 1919. godine usvojila novi gregorijanski kalendar, ali Srbi počinju da praznuju „svoju“ Novu godinu tek 1923. godine kada se iz Zagreba pročulo da pravoslavna slavlja štete privredi i trgovini u zemlji. Zahtevi iz hrvatskih gradova gde su bili centri franjevaca i zahtevi novopečenih bogataša da se Božić i Uskrs podese da se svuda slave istog datuma i da budu vikendom kako ne bi postojali gubitci radnim danima, još više je izazvalo otpor kod Srba. Oni počinju da slave Pravoslavnu Novu godinu javno, čak i u restoranima i na ulicama, iako ona nije bila državni praznik“, prenosi portal Danas.