Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Lenka i Radan Mrdak, decenija sigurnosti i stvaranja
Mnogi ljudi nisu svjesni koliko su zaštićeni i srećni kada se rode u porodicama u kojima roditelji požive dugo, da dočekaju unučad i pomognu koliko mogu. Teško je boriti se kroz život sam. Kao nejako dijete naučiti sve kućne poslove – od loženja vatre, spremanja hrane, rada oko stoke, spremanja sira, rada na imanju u zimskim i ljetnjim uslovima. Iako je morao prerano da odraste kada je sa 15 godina ostao bez majke Radan Mrdak (1978) izrastao je u odgovornog domaćina, pažljivog supruga i brižnog oca. Oženio se Lenkom (1985), rođena Savičić iz Orlje, koja je takođe mlada ostala bez majke.
Radan je nakon više pokušaja da nađe stalno zaposlenje odlučio da se vrati poljoprivredi. Ima oko osam godina radnog staža od više zanimanja, u policiji tri godine, u pilani, kombinatu, Termoelektrani, a radio je sezonski i na Plantažama.
Lenka i Radovan su deset godina u braku I imaju dva sina Nikolu (10) i Predraga (6). Žive u zajednici sa bratom Radovanom (1974) u starijoj porodičnoj kući, koju je izgradio djed.
– Bio sam osmi razred kada sam ostao bez majke na Svetog Vasilija Ostroškog 1994. godine. Majka je bila bolešljiva i preminula je od srčanog udara. Četiri godine stariji brat bio je u vojsci. Prije škole morao sam da ustanem i namirim domaćinstvo pa onda da idem na časove. Dvanaest godina sam sve sam radio. Otac je bio prepošten ali nije više uradio nego što nam je đed ostavio. Kada o svemu tome razmišljam vidim kako je sve bila golema muka. Krenuli smo od negativne nule, nabavili pokućstvo, priča Radan. Ono što je nekada obrađivalo pet domaćina, oko 15 hektara zemlje, sradi porodica Mrdak koja posjeduje oko 4 hektra imanja. Od mašina imaju kosačicu, ručno grabe i trpaju sijena na stari način. Ljeti kada je vrijeme košenja, grabljenja i okopavanja vrtova imaju najviše posla. Kada su livade veće naprave nekadašnje mobe, kada vise ljudi, komšija I prijatelja radi na skupljanju ljetine.
Na selu se ne može obogatiti ali se može normalno živjeti, kaže Radan, kome bi najveću pomoć u radu značila nabavka traktora. Štala, ljetnja kuhinja,sušara sve su sami napravili.
– Moji planovi su nabavka traktora i da djecu školujem. Želim od njih da napravim dobre ljude. Pričam im da u životu čovjek mora da je radan, da se trudi, šta ne valja I nagradim ih za svako dobro. Čovjek ima volju za radom da bi djeci stvorio bolje uslove života, kaže Radan dodajući da I zimiima posla – da se popravi ograda. Ko neće da radi uvijek mu je dosadno tvrdi Radan. Domaćica Lenka bila je kaže dobar đak. Željela je da studira pravo ali nije bilo mogućnosti. Životne teškoće nisu ostavile trag na Lenkinom mladolikom licu ali fizički rad jeste na rukama koje su se izdužile u odnosu na njene godine. Radan i Lenka imali su slično djetinjstvo I danas su jedno drugom najveći oslonac I podrška.
Nikada nisu bili korisnici poljoprivrednih kredita. Drže četiri krave i junicu, preko 30 koza i pet svinja. Možda probaju od sledeće godine da nabave i ovce. Višak krompira, kupusa i cvekle imaju za prodaju. Iako je voće ove godine izdalo našli su oko 4 do 5 metara šljiva i 7-8 m krušaka. Ukosili su četiri sijena i punu pojatu.
Kuća Mrdaka izgleda kao da je na samku, okružena četinarskom šumom, Tučaj brdom i Paljevinom, ali Radan kaže i da je na raskršću puteva, pa im se često dolazi. Imanje im se nalazi na 900 m nadmorske visine, u zaseoku Metaljka, udaljenom 17 km od Pljevalja. Početkom ljeta bilo hiljadu rupa na 50 m makadamskog puta . Slave Nikoljdan. Ove godine do sredine oktobra još im nisu doznačena drva za ogrev. Za zimu spreme preko 11 metara drva. Sir prodaju Taši.
Radan od 2010. godine organizuje turnir u malom fudbalu pod nazivom “Vukoman Vule Tešović”, u spomen rođaka i komšije koji je 1999. godine poginuo kao vojnik na Kosmetu. Turnir se održava u poslednjoj nedelji jula a ove godine takmičilo se šest ekipa. Uz muziku uživo cjelodnevno druženje okupilo je preko 200 mještana. Radan je uporan I često obilazi opštinske službe, piše dopise Ministarstvu prosvete kako bi se obezbijedio prevoz djece do škole, koja u jednom pravcu imaju blizu osam kilometara. Škola u Brvenici je bez mokrog čvora, bez računara.
Nemaju dobar vodovod –preko ljeta često zasuši. Radan kaže da “sa sile jada za sve moraju da idu i mole”, pa su 2009. godine dobili bolju struju, ali su posjekli i izvukli stubove za direke i pomagali Elektrodistribuciji u postavljanju.
Životna priča Mrdaka bila je puna problema i odricanja. I danas mnogo rade ali sve je lakše kada čovjek ima srodnu dušu, razumjevanje i djecu za čiju se budućnost bore.
V.M.
Tekst objavljen u PV novinama u avgustu 2016. godine
